Kod ekološkog kriminala, borba protiv pasivnosti javnog tužilaštva se najbolje vodi medijskim oružjem. Dakle, javnost mora da bude upoznata sa time da se delo desilo i da je krivična prijava podneta a da se po njoj ne postupa. Time se pravi legitiman pritisak na državu da se pokrene mehanizam krivične pravde.
Pravno sredstvo za borbu protiv pasivnosti tužilaštva jedino ima „oštećeni koji je istakao imovinskopravni zahtev“. Ovaj učesnik može, prema Zakonu o zaštiti suđenja u razumnom roku, da uputi prigovor sudu pred kojim bi se vodio postupak, da je pokrenut. Tako, ako je krivična prijava podneta i u radu je kod Osnovnog javnog tužilaštva u Rumi, onda se prigovor radi ubrzavanja postupka podnosi Osnovnom sudu u Rumi. Taj prigovor bi npr. mogao da usledi posle 6 meseci od podnošenja prijave. O prigovoru odlučuje predsednik suda, koji, ako usvoji prigovor, dostavlja to rešenje neposredno višem javnom tužiocu. Prema slovu Zakona o zaštiti suđenja u razumnom roku, viši tužilac je dužan da donese obavezno uputstvo kojim javnom tužiocu, koji postupa po krivičnoj prijavi, nalaže procesne radnje koje delotvorno ubrzavaju postupak. U obaveznom uputstvu on određuje i rok u kome je javni tužilac dužan da preduzme naložene procesne radnje, a koji ne može biti kraći od 15 dana, niti duži od četiri meseca. O svemu ovome se obaveštava onaj koji je podneo prigovor, što znači da oštećeni koji ističe imovinskopravni zahtev ima najviše mogućnosti da utiče na vođenje postupka.