Da biste odgovarali za neko delo, to delo mora da bude propisano u važećem Krivičnom zakoniku. Postoji dva krivična dela koje lovci na ekološkog prestupnika mogu da izvrše:
1. Neovlašćeno prisluškivanje i snimanje (čl. 143 KZ)
Radnja izvršenja ovog krivičnog dela propisana je alternativno, a između ostalog podrazumeva tonsko snimanje razgovora, izjave ili nekog saopštenja koje nije namenjeno licu koje snima. Iako zakon posebno ne govori o neovlašćenom prisluškivanju i tonskom snimanju telefonskih razgovora, s obzirom na rasprostranjenost komuniciranja putem telefona u praksi je to najčešći način vršenja ovog krivičnog dela. Objekt radnje krivičnog dela je tuđ razgovor, a u praksi i teoriji je sporno da li pojam tuđ razgovor obuhvata i razgovor u kome učestvuje izvršilac ovog krivičnog dela ako neovlašćeno, odnosno bez pristanka drugog lica tonski snima taj razgovor. Radnja krivičnog dela, odnosno neovlašćeno snimanje može biti izvršeno samo sa umišljajem i to po pravilu direktnim. To praktično znači da nema krivičnog dela ukoliko neko slučajno tonski snimi razgovor. Donekle je zamislivo da neko slučajno snimi razgovor u kome je sagovornik, tako što nije primetio da mu je na telefonu uključen snimač govora. Sa druge strane, teško je zamislivo da neko slučajno snimi razgovor u kome nije sagovornik, jer bi to praktično značilo da je na njegovom telefonu slučajno ostao uključen snimač razgovora i da je telefon slučajno ostavio na mestu gde druga lica vode razgovor. Dakle, ukoliko bi tonski snimak bio pribavljen tako što bez znanja lica koja razgovaraju snimamo njihov razgovor, odnosno izjavu ili obaveštenje, takav tonski snimak bio bi proizvod krivičnog dela, te bi predstavljao pravno nevaljan dokaz. Sporno je da li je dozvoljeno tajno snimati razgovor u kome smo sagovornik. A ukoliko bismo slučajno tonski snimili razgovor, ne bi postojalo krivično delo pa bismo takav tonski snimak mogli koristiti kao dokaz u krivičnom postupku. Napomenimo na kraju, da je članom 41 stavom 2 Ustava propisano da su odstupanja od prava na tajnost pisama i drugih sredstava komunikacije dozvoljena samo na određeno vreme i na osnovu odluke suda, ako su neophodna radi vođenja krivičnog postupka ili zaštite bezbednosti Republike Srbije, na način predviđen zakonom. Pod drugim sredstvom komuniciranja možemo primera radi podrazumevati razgovor preko mobilnog telefona. Dakle, građani ne mogu samoinicijativno drugima ograničavati navedeno pravo za potrebe krivičnog postupka niti u bilo koju drugu svrhu, već to može biti učinjeno isključivo na osnovu sudske odluke.
2. Neovlašćeno fotografisanje (čl. 144 KZ)
Krivično delo čini onaj ko između ostalog neovlašćeno načini fotografski, filmski, video ili drugi snimak nekog lica i time osetno zadre u njegov lični život. Dakle zabranjeno je fotografisati ili snimati drugo lice bez njegovog znanja ukoliko mu time osetno zadiremo u lični život. To, uglavnom, znači da ovo krivično delo ne može da se izvrši snimanjem nekog lica na javnom mestu.
Dodatno, slučajno načinjene fotografije i video snimci (što je u praksi jako teško zamislivo), ne bi predstavljale krivično delo.