Tokom dvostepenog upravnog postupka ostvarivanja prava na starosnu penziju može se desiti da prvostepeni ili drugostepeni organ ne donese rešenje po zahtevu stranke. Ovakva situacija se naziva „ćutanje uprave“, a strankama na raspolaganju stoji nekoliko zakonskih mogućnosti.
1. Ukoliko nadležna filijala u prvom stepenu ne odluči po zahtevu stranke, odnosno ako ne donese rešenje u zakonskom roku od 60 dana, stranka ima na raspolaganju mogućnost podnošenja žalbe neposredno drugostepenom organu. Tada stranka žalbu može podneti po isteku navedenog roka, a najkasnije u roku od godinu dana od dana isteka tog roka. Redovni tok postupka bi bio taj da Direkcija Fonda zahteva od filijale Fonda da joj saopšti razloge zbog kojih rešenje nije doneto u zakonskom roku. Ovo je još jedan od načina na koji viši organi vrše nadzor nad radom nižih organa. Ukoliko drugostepeni organ nađe da filijala PIO Fonda nije izdala rešenje u zakonom određenom roku iz opravdanog razloga, produžava rok za izdavanje rešenja za najduže 30 dana. Ukoliko, pak, drugostepeni organ nađe da ne postoji opravdani razlog zbog koga rešenje nije izdato u zakonom određenom roku, on sam odlučuje o pravu na penziju ili nalaže filijali PIO Fonda da izda rešenje u roku ne dužem od 15 dana.
Zakon o opštem upravnom postupku („Sl. glasnik RS“, br. 18/2016 i 95/2018 - autentično tumačenje) odgovara i na pitanje šta će se destiti ukoliko prvostepeni organ ponovo ne izda rešenje u roku koji je odredio drugostepeni organ. U takvoj situaciji propisana je obaveza Direkcije Fonda da ona, kao drugostepeni organ, donese rešenje o pravu na penziju.
2. Drugačija situacija postoji ukoliko drugostepeni organ – Direkcija Fonda PIO ne odluči po žalbi stranke u zakonskom roku od 60 dana. Tada je potrebno da mu se stranka obrati još jednom tzv. urgencijom, odnosno naknadnim zahtevom za postupanje po žalbi.
Predlog modela žalbe zbog nedonošenja rešenja možete preuzeti ovde.