Od trenutka kada osiguranik preda uredan zahtev za ostvarivanje prava na starosnu penziju, zajedno sa neophodnim dokazima, počinje da teče rok za donošenje rešenja koji iznosi 60 dana. U većini slučajeva Fond će rešenje izdati u ovom roku. Međutim, ponekad se desi da se na izdavanje rešenja čeka duže od zakonskog roka, a razlozi tome mogu biti nedostatak podataka o stažu, zaradama i visini doprinosa ili neuplaćeni doprinosi za osiguranje. Postupak može da se oduži i ukoliko poslodavac nije uredno dostavljao Fondu PIO prijave M-4 za ranije godine, ali i zbog nepostojanja dokumentacije o radnom angažovanju u inostanstvu. Zbog toga je važno da se budući penzioner na vreme informiše o svom statusu i da počne da prikuplja dokumentaciju pre nego što je ostvario uslov za penziju.
VAŽNO je znati da je PIO Fond dužan da pribavi i obradi podatke o činjenicama o kojima se vodi službena evidencija, a koji su neophodni za odlučivanje (na primer: gde je lice bilo zaposleno i koliko vremena, da li je služiilo vojni rok, da li je lice ostvarilo beneficirani radni staž, koliko dece ima i slično). Ukoliko stranka izričito izjavi da će te podatke pribaviti sama, onda je ona u obavezi da dostavi podatke koji su od uticaja za odlučivanje po zahtevu. To se uglavnom odnosi na dokumenta o kojima se ne vode službene evidencije, te ih PIO Fond ne može pribaviti po službenoj dužnosti, kao što su rešenja o prestanku radnog odnosa ili medicinska dokumentacija.
Privremeno rešenje o penzionisanju donosi se kada su ispunjeni uslovi za sticanje penzije, ali nisu poznati i kompletirani svi podaci koji su potrebni za donošenje konačnog rešenja.